Home
Jabuka 2009
Thursday, 03 December 2009
 

JABUKA 2009


Šime Stipaničev


Tekst objavljan u Jutarnjam listu 22.11.2009.


Active ImageJabuka ili Jabučna regata postala je sinonim za jednu pravu, ozbiljnu odobalnu regatu. No, onaj tko već nije sudjelovao na njoj ne zna da je ona i puno više od toga. Teško je objasniti tu posebnu radost nakon završetaka ovakvih, odobalnih regata. Nije to olakšanje dolaska u cilj već olakšanje dolaska među one s kojima si sve to dijelio tijekom proteklih dana i noći.

Među svoje ljute suparnike, a istovremeno i drage prijatelje.

Ovakve regate obično nose intenzivna druženja među jedriličarima i veliku količinu emocija a istovremeno i patnju, umor, iscrpljenost pa je regata Jabuka idealan poligon za maštu umjetnika koji su je ovjekovječili na razne načine. Sami prijelazni trofej «Jabuka» djelo je akademskog kipara Ale Guberine koji ga je isklesao u originalnoj vulkanskoj stijeni s Jabuke koju je J.K. Tijat poklonio «guverner» Jabuke kapetan Branko Rameša. Jabuku su bilježili na razne načine brojni fotografi, slikari, književnici, a Max, Gego i ekipa su je u Stajicama i opjevali te tako napravili službenu himnu regate.


Ovogodišnje sedmo izdanje pružilo je nama organizatorima u Jedriličarskom klubu Tijat dokaz da radimo sve u pravom smjeru. Tko je nakon svih onih prijašnjih izdanja, koja su mahom punila redove crnih kronika, mogao očekivati na startu 74 jedrilice i preko 576 jedriličara. Istina, razlog za tako brojan odaziv leži u činjenici da je ove godine prognoza najavljivala lagane i umjerene južne vjetrove te znatno toplije vrijeme u odnosu na olujne bure po kojima je Jabuka nadaleko poznata.

 


DNEVNIK


Start je, kao i obično, petkom navečer. Imamo klizno vrijeme starta od 8 do ponoći, a ove godine je odluka pala na 23 sata kada je startnu liniju ispred vodičkog «parapeta» presjeklo 74 kompleta navigacijskih svjetala. Jabuka je jedna od rijetkih regata s noćnim startom koji se pokazao kao prvorazredna atrakcija ne samo za jedriličare već i za sve posjetitelje Vodica toga dana.


Petak 13.

22:00

U mojoj posadi na jedrilici Boxx nalazila su se dva Slovenca, Srečo i Aljaž Jadek te stari prijatelj i ponajbolji hrvatski kormilar Krešo Đakulović. Isplovili smo sat vremena prije starta da bi pronašli najbolju poziciju na startnoj liniji međutim po laganom vjetru naša jedrilica nije imala veliku okretnost te smo startali u krkljancu brodova gdje se nije znalo tko pije a tko plaća. Nakon zalaska sunca na moru ne vrijede klasična regatna pravila već pravila o izbjegavanju sudara na moru što je dodatno pridonijelo kaotičnosti situacije.

22:45

Nekim čudnim instinktom kojeg nazivamo i «špurijus» došli smo do privatnog vjetra uz obalu Tijata i uspjeli smo se iskobeljati iz mase i uhvatiti priključak za vodećim brodovima koji su u tom trenutku bili Damaco Berislava Vranića i Anadora s Matom Arapovim.


Subota 14.

00:45

Kontrolnu točku na otoku Komorica prolazimo kao četvrti, ali nam je za petama nekoliko bržih brodova u tim uvjetima. Vjetar iz smjera levanta, lagan do umjeren.


02:15

Držeći se prognoze i routinga kojeg smo napravili prije starta, odlučujemo se za lijevu stranu polja jedreći istočnije i više prema Rogoznici dok su naši konkurenti vozili kurs ravno prema Jabuci i još zapadnije.

Novitet ovogodišnje regate je i on line tracking sustav praćenja pa se preko interneta mogao u realnom vremenu pratiti tijek regate. Pomoću u jedrilice ugrađenih GPS-GSM predajnika svatko tko je imao internet u brodu znao je gdje su mu konkurenti.

Prateći tako Damaca i Anadoru znali smo da im u ovim uvjetima ne možemo konkurirati brzinom pa smo se pomirili s ukupnom pobjedom, ali smo čvrsto držali vodeću poziciju u svojoj grupi.

07:17

Active ImageNetom prije Jabuke dogodio se veliki obrat u smjeru vjetra prema jugu koji nije bio prognoziran te smo Jabuku okrenuli u samu zoru kao petoplasirani brod ukupno i debelo prvi u svojoj grupi.

09:59

Do kontrolne točke na svjetioniku Blitvenica bila je čista krma i konjska trka gdje se ukupni plasmani nisu puno mijenjali.

12:18

Tek na Blitvenici dočekali smo naše uvjete, jači vjetar s boka koji je trupu i jedrilju našeg Boxxa omogućio da proleti kraj DSK i zauzme četvrtu poziciju. Tako je ostalo i u cilju.

12:51:11

Ukupni pobjednik regate je posada Anadore Marijana Hanžekovića kojom je kormilario Mate Arapov. Drugoplasirani je Damaco Berislava Vranića, treći Barba Branko s Marijem Hrvojem, četvrti mi na Boxxu, a peti DSK s Kristianom Tominićem.

16:22 – do sitnih sati

Po završetku regate u subotu popodne dogodio se spontani party na jedrenjaku Lirica Marija Antića gdje je Vicko Sršen s Mljeta kuhao gregadu od kirnje 25kilašice, a netom ulovljenu lampugu od desetak kila je na gradele bacio Mure.

Max i Vlade su pjevali Buđav lebac, njam njam njam...





KRATKA POVIJEST REGATE JABUKA


Nakon prve Jabuke, 2003. većina od nas se pogubila u Guštinim maslinama. Ne znam da li od magnetizma, umora, hrane, pića ili jednostavno euforije koja je vladala na after partiju te legendarne regate. Znali smo da se sve poklopilo da nastane prava regata; i ruta, i period godine i ekipa organizatora, ali i dragi gosti našeg J.K. Tijata koji nas iz godine u godinu sve više podržavaju.

Prvo i jedino izdanje koje je obilježio lagani vjetar plod je jedne jedriličarske priče za šankom u noćnim satima Ante Pelajića i Gušte Juričeva mlađeg. Na toj prvoj Jabuci okupilo se 15 posada, a pobijedio je Damir Majetić s Cometom.

Već iduće godine Jabuka je počela puniti stranice Crne kronike kada je po jakoj buri i tramuntani Đino Jurela izgubio kobilicu na Jabuci i prevrnuo se s brodom. Srećom, start te regate bio je odgođen na subotu u jutarnjim satima pa je osmoricu nesretnih jedriličara iz podivljalog zimskog mora kraj Jabuke uspio po danu pokupiti Darko Prižmić. Darko je pobijedio u konkurenciji 26 krstaša s 8 dodatnih promrzlih članova posade. Jedrilicu Đino motori su spasili Tribunjski ribari i oteglili u Tribunj.

2005. godina donijela je Jabuci neviđenu popularnost s čak 52 broda na startu ali i prognozu od 40ak čvorova bure i more 4-5. Regata je prekinuta u povratku, a kao prolazni cilj računala se Jabuka. Nakon prekida regate flota se po olujnoj buri raspršila na čak 17 lokacija od Zadra do Kaštela. Brojni sudari na moru, puknuća opreme, sartija i jedara. Gotovo niti jedna jedrilica nije prošla bez oštećenja, a velika većina sudionika je iskusila sve draži morske bolesti koja je odrvenila posade. Nesretni Đino Jurela je oko Jabuke ostao bez jarbola i nije mogao pokrenuti motor...

Te 2005. godine Lučka kapetanija Šibenik pokazala je neviđenu sposobnost u organizaciji spašavanja na moru i postala jedan od sinonima i glavnih zaštitnika Jabučne regate.

Posada broda kapetanije Šibenik spasila je Đina i oteglila brod do Ravog Žakna kad je stigao poziv u pomoć s jedrilice Ana. Posada Šibenika je pohitala nazad na Jabuku i 4 milje od nje, na olujnim odarima vjetra i valova prekrcala posadu Ane kojima je jedrilica bila onesposobljena zbog pucanja kormila. No, prije toga u šibenskoj kapetaniji su akciju spašavanja na moru koordinirali kapetan Janes Lakoš i pokojni kapetan Zvonimir Gojčeta. Uz pomoć Centra za traganje i spašavanje u Rijeci skrenuli su s kursa dva teretna broda «Tuscany» i «Lefka Ori». Tuscany koji je duži od dvjesto metara postavljen je da napravi zavjetrinu dok su kapetani Siniša Petković i Branko Rameša prekrcavali posadu Ane. Brod je uhvaćen u tegalj, ali je ubrzo zbog olujnih vremenskih uvjeta popustio tegljeni konop i brod je otišao u nepoznato... Pronašli su ga ribari kod obala Italije. Vidno iscrpljeni direktor regate Jabuka i predsjednik J.K. Tijat, Stanko Skočić je kao pobjedniku regate, trofej Jabuka uručio Damiru Majetiću na Cometi.

2006. godine Jabuka je doživjela nove rekorde, ovoga puta u brzini završavanja rute od cca 90 nautičkih milja po gotovo idealnim uvjetima umjerenog levanta i jakog juga.

Krešo Đakulović i ja smo te godine nastupili u mom 6 i po metarskom bolidu kao pripremu i trening za ono što me tada čekalo. Po prvi puta na startu neke naše regate su se našlo 4 jedrilice klase Mini 650. Slovenci Kristian i Andraž, Poljak Jaro i moja Marina Tribunj, kasnije smo svi sudjelovali i uspješno završili Mini Transat 2007.

2007. sam dan prije Jabuke doletio iz Brazila. S 35 brazilskih stupnjeva celzijusa u Tribunju me dočekalo jedva 5 stupnjeva uz olujnu buru. Ukrcao sam se kod svojih starih prijatelja na brod Particiju koji je vozio Krešo Đakulović. Regata je po prvi puta bila skraćena već na samom startu, a skraćenu rutu oko svjetionika Mulo i Blitvenica na najhladnijoj Jabuci u povijesti najbrže smo završili upravo mi.

To mi je bio najbolji poklon za povratak kući s oceana.

Đinu je opet pukao jarbol, a za nagradu za upornost na podjeli je od Stanka dobio sadnicu Jabuke.

2008. smo do Jabuke na Boxxu došli za rekordna 4 i po sata, dahčući za vratom Darku Prižmiću na AA. Tradicionalno, bura je u povratku jačala pa se ekipa prisjetila draži valova otvorenog mora i hladnoće kopna. Regatu je u foto finišu pobijedio Darko Prižmić s Adrijom Azijom. Među posadama nije bilo većih incidenata.


 

© 2017 Jedriličarski Klub Tijat Vodice